Međunarodni dan žena i djevojaka u...

11. veljače 2015.godine odlukom Opće skupštine Ujedinjenih naroda proglašen je Međunarodnim danom žena i djevojaka u znanosti. Cilj je ovog obilježavanja potaknuti što više žena i djevojaka na uključivanje u znanost, promovirati razvoj karijere u znanosti i povećati svijest o doprinosu žena u znanosti.
Povodom Međunarodnog dana žena i djevojaka u znanosti PMF predstavlja dvije izuzetno pametne i vrijedne mlade znanstvenice, jedna je geofizičarka a druga geologinja – donosimo vam kratki razgovor sa njima u kojem će nam otkriti kada su spoznale da žele biti znanstvenice, kako izgleda njihov dan, na čemu rade i brojne druge zanimljivosti.

Upoznajte našu geofizičarku Saru Ivasić rođenu 1992. godine u Zagrebu. Završila je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu, zatim je diplomirala na Geofizičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 2018. godine s radom „Prediktabline komponente sezonske atmosferske cirkulacije“. Nakon završetka diplomskog studija, zaposlena je kao asistentica na Geofizičkom odsjeku u okviru projekta Hrvatske zaklade za znanost „Klimatske promjene i varijabilnost u Hrvatskoj – od globalnih utjecaja do lokalnih zelenih rješenja (CroClimGoGreen)“. Doktorirala je 2022. godine s disertacijom „Daljinski utjecaji na klimatsku varijabilnost područja sjevernog Atlantika i Europe” koja je izrađena pod vodstvom mentora izv. prof. dr. sc. Ivane Herceg Bulić s Geofizičkog odsjeka i dr. sc. Freda Kucharskog iz Međunarodnog centra za teorijsku fiziku (ICTP), Trst, Italija. Tijekom službenog posjeta Bergenu, Norveška 2019. godine ostvarila je znanstvenu suradnju s dr.sc. Martinom P. Kingom sa Sveučilišta u Bergenu te je s mentoricom Ivanom Herceg Bulić objavila rad „Recent weakening in the winter ENSO teleconnection over the North Atlantic-European region“ u časopisu „Climate Dynamics”. Sara je 2022. godine dobila priznanje Hrvatskog meteorološkog društva za mladu meteorologinju. Od 2020. sudjeluje u nastavi kao asistentica na kolegijima preddiplomskog studija geofizike. Rezultate svog znanstvenog istraživanja predstavila je na raznim domaćim i inozemnim konferencijama te je 2019. i 2022. godine sudjelovala u ljetnim školama o klimatskom modeliranju na ICTP-u.

Uz geofizičarku Saru Ivasić, prestavljamo vam i geologinju doc. dr. sc. Kristinu Pikelj zaposlenu na Geološkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. Bavi se istraživanjem sedimenta podmorja Jadrana i jadranske obale. Uže područje istraživanja su joj sastav i porijeklo površinskog sedimenta Jadrana te geomorfologija i problematika obala i obalnih procesa, naročito erozija plaža uslijed  interakcije prirodnih procesa i antropogenih utjecaja.

Objavila je više znanstvenih i stručnih članaka kao rezultat svojih istraživanja, a održala je značajan broj predavanja na domaćim i inozemnim kongresima i skupovima. Surađivala je na više međunarodnih projekata koji se bave problematikom osjetljivosti plaža, te ekologijom i upravljanjem plažama, istraživanjem i zaštitom mora. Radi na popularizaciji znanosti s temama kojima se bavi u svojim istraživanjima.
U matičnoj ustanovi drži nastavu iz kolegija koji se bave geologijom mora i geologijom zaštite okoliša. Voditeljica je interdisciplinarnog studija Oceanologija. Surađuje s brojnim znanstvenicima i stručnim suradnicima u Hrvatskoj, Italiji, Francuskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu.
 

***
Pročitajte i razgovor sa njima – što kažu o tome kako je biti žena u znanosti, koji su izazovi i na čemu trenutno rade.
 

•    Kako izgleda jedan vaš radni dan / Kako izgleda radni dan u životu jedne znanstvenice?


Sara Ivasić: Jedan od razloga zbog kojega je lijepo biti znanstvenica je to što niti jedan dan nije isti. Ovisno o stadiju istraživanja, ponekad provedem cijeli dan u proučavanju znanstvene literature, programiranju, analizi podatka, pisanju znanstvenog rada ili pripremi za nastavu...


Kristina Pikelj: Moj radni dan započinje vrlo rano: u 4 ujutro. Razlog tome nije posao, već je to rezultat bioritma koji me godinama polako gura da budem jutarnji tip. Rani početak dana mi osobno daje mogućnost iskorištavanja jutra u kojem imam osjećaj da vrijeme sporije teče, a daje svakako mir i tišinu s kojima se nijedan dio dana ne može usporediti. U prvih par jutarnjih sati se saberem i razmislim o danu koji je ispred mene, te posložim glavne aktivnosti koje planiram. 
Tijek dana na poslu je manje-više poznat ukoliko postoje fiksne obaveze poput nastave sastanaka i slično. U dane kad fiksnih obaveza nema, načelno napravim plan što da li ću vrijeme provesti u laboratoriju ili u uredu, ovisno o vrsti i količini posla koji me čeka. No nerijetko moji prvobitni planovi nisu ispunjeni radi neplaniranih ad hoc zadataka koji stižu s različitih razina, zbog značajne količine korespondencije elektroničkom poštom ili neplanirane interakcije s kolegama, najčešće vezano za poslove s kratkim rokom isporuke.
Na poslu sam do 16 h svakako, a nerijetko se dogodi da iz ureda izađem u 18 ili 19 h, neovisno o vremenu dolaska na posao. Bilo je situacija kada sam ostajala u uredu do 23 h i dulje, ukoliko je posla puno s vrlo kratkim rokom isporuke. 
 

•    Na koje prepreke ste naišli kao žena/djevojka u znanosti?


Sara Ivasić: Sretna sam što mogu reći da se do sada nisam susrela s diskriminacijama i predrasudama u svom radu. Trenutno na Geofizičkom odsjeku imamo podjednak broj studenata i studentica. To je slučaj i kod znanstveno-nastavnog osoblja.


Kristina Pikelj: Geologija koja na neki način tradicionalno slovi kao „muška“ struka, pa je možda i razumljivo da se radi napornog terenskog rada koji traži fizičku izdržljivost u nekim situacijama daje prednost muškarcima. No to je bilo rijetko. Danas je za razliku od vremena prije 50 ili 70 godina ipak više žena u geologiji, pa se te razlike ne osjete. Osobno se bavim geološkim dijelom oceanologije, koji je logistički još zahtjevniji od kopnene geologije, jer traži rad na moru u ponekavrlo surovim uvjetima. No i tu osobno nisam naišla na bitnije prepreke. Što se tiče nastave i znanstvenog rada, smatram da se stvari ne mogu uopćavati te da je osobnost (a ne spol) u radu bitna za napredovanje i kvalitetan rad.

 

•    Koliko je izazovno naći ravnotežu između znanstvenih i privatnih obaveza?


Sara Ivasić: Rad u znanosti nije poput nekih drugih poslova kojima se bavite samo od 8 do 16 h. Često se dogodi da razmišljam o trenutnoj temi istraživanja dok sam kod kuće. Nikada ne znate kada će doći trenutak inspiracije!


Kristina Pikelj: Ako se malo vratimo na to kako izgleda moj radni dan, odgovor je jasan: vrlo je izazovno uskladiti sve obaveze. Radi toga čovjek treba prvo naići na razumijevanje ljudi iz privatnog kruga. Posao u znanosti u radnom danu ne prestaje onog trenutka kad odemo iz ureda. Ipak, za kvalitetne rezultate u poslu potreban je i kvalitetan odmor i promjena aktivnosti. Radi toga je bitno strogo definirati vrijeme za posao i vrijeme za obitelj. Ja se tome još uvijek ponekad učim. Ukoliko smatram da je potrebno, u dane vikenda ili godišnjih odmora uložim veći napor kako bih nadoknadila kvalitetno provedeno vrijeme s obitelji i prijateljima. Moram primijetiti da nam je vrijeme pandemije značajno poremetilo poimanje vremena na poslu i privatnog vremena. Time ćemo se još neko vrijeme morati pozabaviti.

 

•    Koji su izazovi s kojima se susreću znanstvenice u Hrvatskoj danas?


Sara Ivasić: Najprije postoje općeniti problemi s financiranjem istraživanja u znanosti. Mogu se javiti poteškoće pri napredovanju u znanstvenoj karijeri zbog porodiljinih dopusta i obiteljskih obaveza. Mislim da je danas situacija ipak bolja nego što je bila prije 10-ak godina.


Kristina Pikelj: Smatram da je to na prvom mjestu usklađivanje privatnih i poslovnih obaveza, ukoliko znanstvenica ima djecu i obitelj. Ipak, i to je vrlo individualna stvar, jer previše je čimbenika u privatnom i poslovnom životu koje nam olakšavaju ili otežavaju svakodnevicu. Nadalje, nisu sve znanstvenice iste: razina postavljenih ciljeva nije svima ista, pa tu opet možemo govoriti o individualnosti. Također, pretpostavljam da situacija nije ista niti u svim znanostima.

 

•    Kako ste se odlučili za geofiziku / geologiju?


Sara Ivasić: Sjećam se da sam sa šest ili sedam godina čitala dječju knjigu u kojoj je bio atlas oblaka i to me baš zainteresiralo. Tijekom srednje škole počela me još više zanimati fizika i geofizički elementi koje smo učili na satovima geografije, pa mi je to bio dodatni poticaj da odaberem baš ovaj smjer.


Kristina Pikelj: Iskreno, kad sam upisivala fakultet, sasvim sam slučajno saznala da postoji smjer koji je po mom mišljenju bio savršen spoj između onoga što će mi u budućnosti donijeti posao koji sam spremna raditi i onoga što me zanima. Taj smjer je bio aktivan svega 10-15 godina i danas ga više nema, pa sam sretna što sam dio onih generacija koje su ga imale priliku upisivati. Bilo je pokušaja sugestija da upišem sasvim udaljene fakultete, poput ekonomije, stomatologije i sl., no bila sam dovoljno svojeglava da upišem što hoću. Srećom, roditelji su mi dali otvorene ruke. Kod mnogih prijatelja to nije bio slučaj.

 

•    U kojem trenutku ste kod sebe uočili znanstvenu nadarenost? Da li je to bilo u djetinjstvu ili nešto kasnije u životu?


Sara Ivasić: Još od osnovne škole voljela sam čitati, učiti i bila sam dosta organizirana, ali do kraja srednje škole nisam bila sigurna hoću li se odlučiti za znanost ili umjetnost.


Kristina Pikelj: Ne mogu reći da sam osjetila znanstvenu nadarenost, jer ne želim sama sebe na taj način procjenjivati. Ono što sam osjetila je ta strast koja me prati od moje šeste godine…ako ne i ranije. Prvo sjećanje na igranje kamenčićima i školjkama uz more seže u predškolsku dob, i otada me ne napušta. More je vijek za mene bilo misterij i sretna sam što ima prilike raditi na moru, živjeti s morem i istraživati more. Strast, ako ju pratite daje rezultate i dobro upravljana može biti vrhunski vodič u znanstvenom radu.

•    Koja znanstvenica vam je uzor? Ili koju znanstvenicu najviše cijenite?


Sara Ivasić: Najveći su mi uzor profesorice i kolegice s Geofizičkog odsjeka koje svojim predanim radom postižu rezultate koji su i međunarodno konkurentni. 


Kristina Pikelj: Ne mogu izdvojiti znanstvenicu koja mi je uzor ili koju najviše cijenim, jer svatko tko se bavi znanošću pridonosi na svoj način njenom razvitku. Ono što mogu istaknuti je da se divim općenito osobama koje dijele strast prema objektu svog proučavanja, a najljepše je kad se ta strast vidi izvana.

 

•    Kako je biti znanstvenica na PMF-u?


Sara Ivasić: Raditi na PMF-u je izazovno i dinamično jer osim znanstvenog rada imam priliku raditi u nastavi i sudjelovati u različitim aktivnostima popularizacije znanosti.


Kristina Pikelj: Biti znanstvenica na PMF-u je interesantno. S jedne strane je znanost kojom se bavimo, a s druge rad sa studentima. Po mom mišljenju, te dvije stvari ne smijemo nipošto odvajati. Danas je izazov raditi s mladim ljudima i sa svakom novom generacijom taj izazov postaje veći. Kada uspijete upotrijebiti rezultate svog rada da pobudite zanimanje među studentima da se zaista u životu bave onime što ih zanima, to zadovoljstvo je neprocjenjivo. I vaše i njihovo.

 

•    Na čemu trenutno radite?


Sara Ivasić: Trenutno počinjem rad na novoj temi. U suradnji s izv. prof. Ivanom Herceg Bulić i kolegicom Marijanom Boras, mag. phys.-geophys. istraživat ću utjecaj različitih vremenskih režima i daljinskih veza na pojavu meteoroloških ekstrema u Europi.


Kristina Pikelj: Općenito se bavim sedimentom morskog dna, a trenutno radim na problematici erozije plaža i općenito promjena na plažama uslijed prirodnih procesa i ljudskog utjecaja. Po meni, zadovoljstvo bavljenja znanošću je u tome da znate da rezultati vašeg rada pomažu i olakšavaju svakodnevni život ljudima, rješavaju njihove probleme, poboljšavaju uvjete njihovog života, a k tome još i  čuvate okoliš. To je harmonija. Znanost sama sebi ne bi nikada trebala biti svrha.

Autor: Marijana Šurina
Popis obavijesti