Tradicionalna definicija laži sastoji se od četiriju ključnih elemenata: (i) govornikove izjave; (ii) njegova vjerovanja da je ono što izjavljuje neistinito; (iii) njegova upućivanja te izjave drugoj osobi i (iv) njegove namjere da time obmane svog sugovornika. To je vidljivo iz definicija poput ove Isenbergove (1964: 248) definicije: „Laž je izjava osobe koja ne vjeruje u njezin sadržaj, ali čija je
namjera da netko drugi povjeruje u njega“.
Neki autori (npr. Carson, Sorensen, Fallis i Stokke) uvode „smione laži“ kao protuprimjer tradicionalnoj definiciji laži i tvrde kako govornik može lagati bez namjere da zavara slušatelja. U predavanju ću kritički analizirati primjere koje nude te ću se zalagati
za nužnost zadržavanja elementa obmane u definiciji laži. No, tvrdit ću kako definiciju ipak treba mijenjati, i to ukidanjem ili modifikacijom ideje da je za laž nužna neistinita tvrdnja. To jest, suprotno većini autora koji se bave ovom temom, tvrdit ću da se laganje može ostvariti i istinitim tvrdnjama.
Predavanje će se održati na Fakultetu filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu (Jordanovac 110) u dvorani Antuna Bauera u četvrtak, 27. siječnja 2022. s početkom u 12:00h (uz pridržavanje propisanim epidemiološkim mjerama)
Veselimo se Vašem dolasku