Preminuo je professor emeritus Vladimir Simeon

Simeon, Vladimir, professor emeritus, rođen je u Zagrebu 17. srpnja 1939. Diplomirao je na Kemijsko-tehnološkom odsjeku Tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (1962.) s temom "Istraživanje ravnoteža u otopinama germanata metodom potenciometrijske titracije", magistrirao je na Kemijskom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (1965.) s temom "Kelatogena svojstva nekih prirodnih aminokiselina" i doktorirao na Kemijskom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (1968.) s temom "Prilog poznavanju termodinamike koordinativnih reakcija nekih derivata EDTA".

Od 1963. je asistent u Institutu za fizikalnu kemiju, od 1964. je asistent u Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada u Zagrebu (IMI), od 1970. znanstveni suradnik IMI, od 1974. viši znanstveni suradnik IMI te od 1980. znanstveni savjetnik IMI. Habilitirao je 1970. i stekao zvanje naslovni docent. Od 1987. do 2009. redoviti je profesor fizikalne kemije na Kemijskom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Godine 1996. izabran je u trajno zvanje redovitog profesora. Od 1988. do 2007. godine bio je predstojnik Zavoda za fizikalnu kemiju.  Nakon odlaska u mirovinu 2009. godine dobiva počasno zvanje professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu.

Glavna područja znanstvenog rada V. Simeona su kemija elektrolitnih otopina (ravnoteže, spektrometrija), eksperimentalna kemijska termodinamika (kalorimetrija, potenciometrija), bioanorganska kemija (konstante stabilnosti, spektroskopija, molekulska mehanika), kemometrika (faktorska i regresijska analiza), bibliometrija te kemijska terminologija i nomenklatura. Vodio je tri međunarodna znanstvena projekta  i desetak tuzemnih. Objavio je 62 znanstvena rada (od kojih su 51 u kategoriji Current Contents i 11 u drugim međunarodno referiranim časopisma) te knjigu Termodinamika, Zagreb 1980. Kao urednik, te u koautorstvu s drugim kemičarima, objavio je hrvatsko izdanje preporuka Međunarodne unije za čistu i primijenjenu kemiju (IUPAC 1990) pod naslovom Hrvatska nomenklatura anorganske kemije, Zagreb 1996. Od časopisa u kojima je objavljivao mogu se izdvojiti Nature, Chemical Communications, Physical Chemistry Chemical Physics, Journal of Inorganic & Nuclear Chemistry (danas Polyhedron), Analytica Chimica Acta, Biochimica et Biophysica Acta, Thermochimica Acta, Journal of Coordination Chemistry, Journal of Electroanalytical Chemistry, Journal of Chemometrics. Autor je i poglavlja Equilibria in electrolyte solutions u znanstvenoj monografiji inozemnog izdavača (Interfacial dynamics, Marcel Dekker, New York, 1999.), a kao suradnik Tehničkog rječnika (urednik V. Dabac, 1969.) autor je ca. 3000 natuknica iz područja kemije. Održao je brojna predavanja na raznim institucijama i na međunarodnim znanstvenim skupovima. Uz rad na anorganskoj nomenklaturi, značajan je njegov doprinos u sastavljanju preporuka o fizikalnim veličinama i jedinicama Hrvatskoga kemijskog društva i IUPAC-a.

Na dodiplomskom studiju kemije predavao je kolegije Fizikalna kemija, Termodinamika nepovratnih procesa, Kemijska termodinamika i Elektrokemija. Također je uveo i vodio predmet Računalni praktikum. Na poslijediplomskom studiju bio je nositelj kolegija Asocijacije iona u otopinama elektrolita, Kemijska termodinamika, Statistička termodinamika i nepovrativi procesi, Planiranje pokusa i analiza podataka te Kemometrika. Bio je mentor većem broju diplomskih, 7 magistarskih radova te 6 doktorskih disertacija.

Uz znanstveni, stručni i nastavni rad, V. Simeon je bio aktivno uključen u zbivanja vezana uz kemiju i prirodoslovlje. Kao član Hrvatskoga kemijskog društva bio je član Upravnog odbora i predsjednik (2006.–2008.). U redakciji časopisa Croatica Chemica Acta djelovao je više od 40 godina kao član Uredništva, bio tehnički urednik te glavni i odgovorni urednik (1985.–1994.). Bio je nacionalni predstavnik u IUPAC Commission on Nomenclature of Inorganic Chemistry (1982.–1988.) te voditelj Sveučilišnog poslijediplomskog studija kemije (1987.–1998.). Niz godina bio je član (1995.–2005.) i predsjednik (1999.–2005.) Matičnog povjerenstva Rektorskog zbora za polje kemije, član Vijeća prirodoslovnog područja Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa RH, te na Sveučilištu u Zagrebu član povjerenstva za nostrifikaciju diploma. Dobitnik je Nagrade J. J. Strossmayer (1996.), Državne nagrade za znanost (2005.) te Medalje Kemijskog odsjeka (2009.).