Začetnici

Gjuro Pilar (1846.-1893.)

Prvi školovani hrvatski geolog, profesor i akademik, bio je prvi rektor prirodoznanstvenik Sveučilišta u Zagrebu i prvi profesor Hrvat na tadašnjemu Prirodoslovno-matematičkom odjelu Mudroslovnoga fakulteta. Studirao je na Fakultetu prirodnih znanosti u Bruxellesu, gdje je doktorirao 1868., a naslov docenta stekao godinu poslije. Godine 1875. postao je redoviti profesor na Sveučilištu u Zagrebu, redoviti član JAZU-a te ravnatelj Mineraloško-geološkog odjela Naravoslovnoga muzeja u Zagrebu. Njegovim predavanjima iz geologije i mineralogije održanim 21. travnja 1876. službeno je počela nastava prirodoslovlja i matematike na Sveučilištu. U dva mandata bio je dekan Fakulteta, a nakon rektorskog mandata akad. god. 1884./1885. i prorektor sljedeće akademske godine. Pilar je 1874. bio suosnivač Hrvatskoga planinarskog društva, a 1885. i Hrvatskoga naravoslovnog društva i njegov prvi dopredsjednik. Na Sveučilištu je predavao mineralogiju, petrografiju, geologiju, paleontologiju, neko vrijeme i astronomiju (1886. – 1887. i 1890. – 1891.). Pilar je bio vrlo svestran geoznanstvenik: bavio se bezvodicom dinaridskoga krša pa je zapravo postavio temelje krškoj hidrogeologiji.

Bohuslav Jiruš (1841.-1901.)

Češki liječnik, botaničar i farmakolog, bio je prvi profesor botanike na Mudroslovnom fakultetu obnovljenog Sveučilišta u Zagrebu od 1875. godine te utemeljitelj Botaničko-fiziološkog zavoda i njegov dugogodišnji predstojnik. Službena predavanja iz botanike počela su 21. travnja 1876. S Gustavom Janečekom i Vinkom Dvořákom osnovao je i farmaceutski tečaj na Mudroslovnom fakultetu 1882. godine, koji je poslije prerastao u današnji Farmaceutsko-biokemijski fakultet. Bio je i idejni pokretač osnutka zagrebačkoga Botaničkog vrta. Od godine 1886. radio je kao professor farmakologije i farmakognozije na Karlovu sveučilištu u Pragu.

Vinko Dvořák (1848.-1922.)

Češko-hrvatski fizičar, profesor i akademik, rodio se u Dušejovu u Češkoj. Dvořák je završio studij matematike i fizike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Pragu 1871. godine, gdje je stekao doktorat i postao privatni docent. Bio je prvi profesor koji je držao Katedru za fiziku na Mudroslovnom fakultetu na obnovljenom Sveučilištu u Zagrebu od 1875. godine, a nastavom iz Optike 3 i Praktičnih vježbi optičkih, u travnju 1876. apočela je nastava fizike na Mudroslovnom fakultetu. Bio je dekan Mudroslovnog fakulteta u akad. god. 1881./1882. i 1891./1892. te rektor Sveučilišta 1893./1894. Bio je istaknuti i priznati znanstvenik i istraživač, posebno na polju akustike i optike, a njegova dostignuća poput pokusa sa strujanjem zraka u Kundtovoj rezonantnoj cijevi ili Dvořákova učinka i danas se citiraju u sveučilišnim udžbenicima.

Spiridion Brusina (1845.-1908.)

Profesor zoologije i akademik, suosnivač je Hrvatskoga prirodoslovnog društva. Završio je studij prirodnih znanosti u Beču 1867. godine. Pristav (kustos) Prirodopisnog odjela Narodnoga zemaljskog muzeja u Zagrebu postao je 1868. godine. Upravitelj Zoološkoga muzeja postaje 1876. i na tome radnome mjestu ostaje do umirovljenja 1901., razvijajući ga u modernu prirodoznanstvenu ustanovu. Uz posao u Muzeju bio je prvi profesor zoologije na Sveučilištu u Zagrebu i predstojnik Zoologičko-zootomičkog zavoda, gdje je počeo predavati nastavu zoologije u ljetnom semestru 1876./1877. Proučavao je recentne i izumrle mekušce te ptice i sisavce. Godine 1894. poduzeo je prvo naše znanstveno istraživanje Jadrana čije je rezultate, potkraj života, objavio u do tada najpotpunijem djelu Fauna Jadrana – time je postavio temelje i biologiji mora Hrvatske.

Karel Zahradnik (1848.-1916.)

Matematičar, redoviti profesor na Sveučilištu u Zagrebu i akademik rođen u Litomyšlu u Češkoj. Studij matematike i fizike završio je u Pragu gdje je i doktorirao. Na Sveučilištu u Zagrebu počeo je raditi 1876. godine kao prvi redoviti profesor matematike na Katedri za matematiku. Svojim nastavnim i znanstvenim radom znatno je utjecao na razvoj matematike u Hrvatskoj. Bavio se različitim područjima matematike, a osobito geometrijom ravninskih algebarskih krivulja. Njegova predavanja odlikovala su se visokom razinom i bogatim sadržajem. Objavio je stotinjak znanstvenih radova i metodičkih prikaza te nekoliko udžbenika. Godine 1899. vratio se u Brno, u Moravsku, gdje je postao prvi rektor Tehničkog sveučilišta u Brnu.

Gustav Janeček (1848.-1929.)

Redoviti profesor, rektor i akademik, rođen je u Konopištu u Češkoj. Studij farmacije završio je u Pragu, a 1875. stječe doktorat iz kemije na Karlovu sveučilištu u Pragu. Habilitirao je na Tehničkoj visokoj školi u Beču, a 1879. godine prelazi na Mudroslovni fakultet u Zagrebu kao izvanredni professor. Punih 45 godina bio je predstojnik Kemijskog (Lučbenog) zavoda i u tri mandata dekan Mudroslovnog fakulteta. Utemeljitelj je suvremenog studija kemije u Hrvatskoj. Akademske godine 1908./1909. bio je rektor, a 1909./1910. prorektor Sveučilišta u Zagrebu. Zaslužan je za izgradnju dvaju kemijskih zavoda (zgrade na Strossmayerovu trgu 14 i Marulićevu trgu 20) i osnivanje Farmaceutskog tečaja (preteča današnjeg Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta). Bio je redoviti član JAZU-a i njegov predsjednik od 1921. do 1924. Objavio je udžbenike iz fizikalne, organske, analitičke, farmaceutske i forenzične kemije. Jedan je od osnivača veletrgovine lijekovima Isis (poslije Medika) i tvornice Kaštel u Karlovcu 1921. (preteča Plive).

Petar Matković (1830.-1898.)

Profesor, osnivač prve katedre za geografiju i akademik, važna je osoba u razvoju hrvatske geografije u 19. stoljeću. Nakon završene srednje škole i svećeničkog ređenja, geografiju je studirao u Beču, Pragu, Berlinu i Göttingenu. U Berlinu je slušao predavanja C. Rittera, jednog od osnivača moderne geografske misli i bio je pod njegovim utjecajem. Smatra se osnivačem suvremene geografske znanosti u Hrvatskoj. Prvi je sveučilišni profesor geografije u Hrvatskoj, odnosno osnivač i prvi predstojnik Katedre za geografiju na tadašnjemu Mudroslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1883. godine. Također, bio je jedan od pokretača osnivanja Geografskoga društva 1897. godine. Važna je njegova uloga u osnivanju današnjega Državnog zavoda za statistiku, a bio je i član (od 1867.) i dugogodišnji tajnik JAZU-a (1874. – 1892.). Njegov geografski znanstveni rad bio je raznovrstan i u mnogočemu pionirski: bavio se temama iz povijesne geografije, povijesne kartografije, statistike, topografije te je priređivao nastavnu geografsku literaturu.

Andrija Mohorovičić (1857.-1936.)

Profesor i akademik, najzaslužniji je za razvoj geofizičkih struka, ponajprije meteorologije i seizmologije u Hrvatskoj. Studij matematike i fizike završio je u Pragu 1878. godine, a doktorirao je na Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu 1893. Bio je dugogodišnji ravnatelj Meteorologijskog opservatorija (poslije Geofizičkog zavoda), koji je prerastao u Geofizički odsjek PMF-a te profesor iz geofizičkih kolegija i astronomije na Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu od 1893. godine. Svjetsku znanost zadužio je dokazivanjem da Zemlja nije homogena te da postoji nagla promjena u svojstvima sredstva u unutrašnjosti koja se danas naziva Mohorovičićev diskontinuitet i razdvaja Zemljinu koru od plašta. Do otkrića je došao proučavajući snažan potres koji se dogodio 1909. godine kod mjesta Pokupskoga, a svoj je rad objavio na hrvatskom i njemačkom jeziku u Godišnjem izvješću Zagrebačkoga meteorološkog opservatorija. Njegovim imenom nazvani su asteroid 8422, krater na tamnoj strani Mjeseca i diskontinuiteti u unutrašnjosti Mjeseca i Marsa.

Tražilica