Zbirka Zoologijskog zavoda

Povijest

Zbirka Zoologijskog zavoda nastajala je kroz dugi niz godina. Početkom se može smatrati godina osnutka Sveučilišta u Zagrebu (1874. godine) i Mudroslovnog fakulteta. Matematičko-prirodoslovni odjel Mudroslovnog fakulteta nije raspolagao valjanim prostorom, stručnjacima, literaturom i priborom te je stoga prirodoslovni dio tog odjela koristio prostore i resurse Zemaljskog narodnog muzeja u Zagrebu (danas Hrvatski prirodoslovni muzej) što je bilo od velike važnosti za nastavu prirodoslovlja u to vrijeme. U organizacijskom pogledu Muzej se sastojao od naravoslovnog (prirodoslovnog) i starinarskog (arheološkog) odjela, a osnutkom Sveučilišta u Muzej se uklapa i Katedra za zoologiju. Spiridion Brusina (1845-1908), koji je u to vrijeme bio ravnatelj Muzeja, postao je prvi sveučilišni profesor iz zoologije. Nastava se održavala u prostorijama Muzeja, a postojeće muzejske zbirke korištene su i za nastavne potrebe. Godinu dana nakon osnivanja Katedre, osnovan je Zoologičko-zootomijski zavod (danas Zoologijski zavod). Godine 1950. dolazi do razdvajanja prostorija, inventara, zbirki, biblioteke i osoblja, a 1964. godine Zoologijski zavod je zajedno sa nastavnom zbirkom preseljen u zgradu na Rooseveltovom trgu 6. u kojoj se  i danas nalazi.


Slika: zgrada na Rooseveltovom trgu 6.

Zbirka danas

Zbirka najvećim dijelom obuhvaća mokre i suhe preparate beskralježnjaka i kralježnjaka, dok su u manjoj mjeri zastupljeni modeli izrađeni od gipsa, plastike, voska ili stakla. Osim preparata in toto u Zbirci se nalaze i preparati koji prikazuju pojedine dijelove tijela ili skelete životinja. Na nekim su preparatima posebno istaknuti organski sustavi ili je prikazan životni ciklus pojedine vrste.


Slika: ormar s preparatima žarnjaka.

Osim vrsta koje su karakteristične za Hrvatsku u Zbirci se nalaze i primjerci koji potječu kako iz Europe tako i s ostalih kontinenata te iz Atlantskog, Tihog i Indijskog oceana. Jedan dio preparata koji obuhvaća skupinu kralježnjaka, posebno ptice i sisavce, potječe od životinja koje su uginule u Zoološkom vrtu u Zagrebu. Dio preparata je Zavodu poklonjen, jedan dio je kupljen, a najveći broj preparata izradili su preparatori koji su bili zaposleni na Zavodu. Izuzetak su dermoplastični preparati koje su izradili preparatori Hrvatskog prirodoslovnog muzeja. Zbirka se i danas kontinuirano nadopunjava novim preparatima.


Slika: kostur magarećeg pingvina (Spheniscus demersus).

Izrada preparata

Mokri preparati u muzejima i zbirkama počinju se koristiti u 17. stoljeću. Za izradu mokrih preparata koriste se stakleni cilindri s brušenim čepovima. Cijela životinja (ili neki njezin dio) stavi se u cilindar, nakon čega slijedi dolijevanje tekućine za konzerviranje preparata. Ranijih godina se u tu svrhu upotrebljavao 4%  formalin ili 75% alkohol, a kako bi se spriječilo isparavanje tekućine, dio oko čepa se zalio tekućim voskom i preko njega je navučen svinjski mjehur.

U današnje vrijeme za konzerviranje preparata upotrebljava se 75% alkohol, čep se premazuje silikonom, a za sprečavanje isparavanja koristi se plastična folija.


Slika: mokri preparat desetonožnog raka vrste Potamobius leptodactylus.

Zanimljivi preparati

Prema popisu inventarnih brojeva u Zbirci se trenutno nalaze 2182 preparata. Od preparata za koje se zna godina izrade čak 69 potječe iz razdoblja od 1882. do 1900. godine, 324 preparata datiraju u razdoblju od 1901. do 1950. godine, a 40 je preparata iz vremena od 1951. godine do danas. Vrijednost  Zbirke očituje se i u tome što se u njoj nalaze preparati vrsta koje su u međuvremenu postale rijetke ili ugrožene. Posebno treba istaknuti preparat gornjeg lijevog očnjaka bradavičaste svinje Phacocoerus aethiopicus (Pallas, 1766) te preparat koji sadrži dva zuba morskog psa (Carcharodon sp.). Zubi su iskopani 1866. godine prilikom izgradnje Sueskog kanala, a Zavodu ih je 1933. godine poklonio gospodin Leonardo Novaković koji ih je dobio od osobnog sluge glavnog projektanta kanala, Ferdinand de Lessepsa. Značajan je i preparat koji obuhvaća šest kutijica s pijescima skupljenim na dnu mora tijekom Challenger ekspedicije, od 1872. do 1876. godine, a u kojima se nalaze predstavnici skupina Foraminifera i Radiolaria. 


Slika: Uzorci pijeska skupljenog tijekom Challenger ekspedicije

                                                              

Važnost zbirke

Zbirka ima veliku edukativnu važnost jer se preparati koriste kao pomoćno nastavno sredstvo na vježbama i predavanjima iz zooloških kolegija (Opća zoologija, Beskralježnjaci, Kralježnjaci, Zoologija i dr.).
Jednom godišnje, za vrijeme trajanja manifestacije „Noć Biologije“, koju organizira Biološki odsjek PMF-a,  Zbirka je otvorena za građanstvo.

                                      

Voditeljica Zbirke Zoologijskog zavoda: izv. prof. dr. sc. Jasna Lajtner

Preparator u zbirci: Nada Vincek