ENSO – veza između oceana i atmosfere
Karla Mlađen I Ivana Herceg Bulić
Geofizički odsjek prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Tijekom proljeća i ranog ljeta 2026. u tropskom Pacifiku ponovno se razvio El Niño, najpoznatiji fenomen koji nastaje međudjelovanjem oceana i atmosfere i ima globalne klimatske posljedice. Prema procjenama svjetskih meteoroloških službi, ovaj bi događaj mogao dodatno ojačati do kraja godine, a pojedini modeli ne isključuju ni njegovu iznimnu snagu tijekom zime 2026./2027.
Što je uopće (super) El Niño?
El Niño je topla faza fenomena kojeg znanstvenici nazivaju El Niño – Južna oscilacija (engl. El Niño–Southern Oscillation, ENSO). Riječ je o složenom međudjelovanju oceana i atmosfere, pri čemu promjene površinske temperature mora utječu na kretanje zraka, a promjene u atmosferi dodatno mijenjaju stanje oceana. Zbog snažnog utjecaja na globalna klimatska obilježja, ENSO se smatra jednim od najvažnijih izvora prirodne međugodišnje klimatske varijabilnosti na Zemlji.
U uobičajenim uvjetima, pasati, stalni planetarni vjetrovi, pušu duž ekvatora od istoka prema zapadu te potiskuju toplu površinsku vodu prema zapadnom Pacifiku. Istodobno uz obale Južne Amerike na površinu izvire hladnija voda iz dubine. Granica između tople površinske vode i hladne dubinske vode, tzv. termoklina, nagnuta je – duboka na zapadu, a plitka na istoku. Pritom se topla voda gomila oko Indonezije, gdje je more i do nekoliko stupnjeva toplije nego u istočnom Pacifiku, a zbog snažnog uzlaznog strujanja zraka stvara se obilna konvektivna naoblaka i kiša. Istodobno je istočni Pacifik uz Južnu Ameriku hladniji i suši. Takve uvjete prati zatvorena cirkulacija zraka iznad ekvatorijalnog Pacifika, s uzlaznim strujanjem na zapadu i silaznim strujanjem na istoku, poznata kao Walkerova cirkulacija.
Tijekom El Niña pasati oslabe ili čak promijene smjer (slika 1). Zbog toga se topla površinska voda premješta prema istoku, termoklina se na istoku produbljuje, izviranje hladne dubinske vode uz obalu Južne Amerike slabi, a more u središnjem i istočnom ekvatorijalnom Pacifiku postaje iznadprosječno toplo. Istodobno dolazi do promjene uzlaznih i silaznih strujanja u atmosferi iznad oceana, što dovodi do slabljenja Walkerove cirkulacije i pomicanja područja s intenzivnom oborinama prema središnjem i istočnom Pacifiku. Suprotna, hladna faza naziva se La Niña. Tijekom nje pasati jačaju, izviranje hladne dubinske vode uz obalu Južne Amerike postaje intenzivnije, istočni se Pacifik dodatno hladi, a područje obilnih oborina zadržava se ili se još više pojačava iznad zapadnog Pacifika.
Slika 1. Shematski prikaz promjena u atmosferskoj cirkulaciji i temperaturi površine mora tijekom faza El Niño i La Niña. Narančastom bojom prikazana su područja s iznadprosječnom, a plavom bojom područja s ispodprosječnom temperaturom. Strelice označavaju područja spuštanja suhog zraka povezana s promjenama u atmosferskoj cirkulaciji. Izvor: NOAA Climate.gov.
Pristupačnost
