Broj posjeta:
7137

O potresima u Hrvatskoj

Potres kod Baške na Krku 2023. godine

 

Preliminarni podatci o potresu kod Baške na Krku 2023. godine

Prijepodne, 16. veljače u 09:47 UTC (10:47 SEV), u blizini mjesta Baška na otoku Krku dogodio se jak potres procijenjenog intenziteta u epicentru VI °EMS (Europska makroseizmička ljestvica) koji se osjetio na širem području Kvarnera, Istre i riječkog zaleđa,  jugozapadne Slovenije, južnoj Austriji, južnoj Njemačkoj, južnoj Mađarskoj,  te u Bosni i Hercegovini do Banje Luke, Zenice i Sarajeva, kao i u Italiji (slika 1). Lokalna magnituda iznosi 4.8 (Izvješće Seizmološke službe Geofizičkog odsjeka PMF-a), a žarište mu je bilo plitko na dubini između 8 i 10  km. Nakon njega uslijedio je niz slabijih potresa (slika 2) od kojih je najjači bio lokalne magnitude 2,7, a dogodio se u 09:53 UTC (10:53 SEV). Dogodila su se još tri potresa magnituda između 2,0 i 3,0 te 20 potresa magnituda između 1,0 i 2,0. Ovakvo ponašanje potresa – pojava naknadnih potresa koji su magnitudom slabiji od glavnog potresa – je očekivano i uobičajeno te se može očekivati pojačana seizmička aktivnost u okolici epicentra glavnog potresa u sljedećih nekoliko tjedana ili čak mjeseci.

 Slika 1. Slika prikazuje izvješća o osjetu potresa koje su prijavili građani preko aplikacije LastQuake. Preuzeto s EMSC-a.

Slika 2. Vremenska raspodjela magnituda glavnog potresa koji se dogodio 16. veljače 2023. u 9:47 UTC (10:47 SEV) i naknadnih potresa koji su uslijedili. Vremenska os prikazuje vrijeme po UTC-u (engl. Universal Time Coordinated), što znači da za lokalno vrijeme (odnosno Srednjoeuropsko vrijeme (SEV) treba dodati 1 h. Izvor je Seizmološka služba Geofizičkog odsjeka PMF-a u Zagrebu.

Preliminarno rješenje dobiveno za mehanizam pomaka u žarištu potresa za glavni potres (slika 3) ukazuje da se potres dogodio najvjerojatnije na dominantno reversnom rasjedu s kosim pomakom po rasjednoj plohi (transpresija), pružanja JI–SZ. Dobiveno je određivanjem polariteta prvog pomaka P-vala (prema gore – crni kružići ili prema dolje – bijeli kružići) na 165 seizmoloških postaja u Hrvatskoj, Sloveniji, Italiji, Austriji, Švicarskoj, Mađarskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji. Slično rješenje metodom tenzora momenta objavio je i Istituto Nazionale di Geofisica e Vulcanologia (INGV) iz Italije, a može se pogledati na stranicama EMSC-a.

Slika 3. Rješenje mehanizma pomaka u žarištu potresa za glavni potres: lijevo je rješenje Geofizičkog zavoda Andrije Mohorovičića Geofizičkog odsjeka PMF-a (prof. dr. sc. Marijan Herak), a desno su rješenja dobivena metodom tenzora momenta preuzeta od EMSC-a (poveznica).

 

Zašto se događaju potresi u Hrvatskom primorju?

Područje Hrvatskog primorja nalazi se na dodiru Jadranske mikroploče i Euroazijske ploče. Tijekom pomicanja Jadranske mikroploče prema sjeveroistoku i u sudaru s Europskom pločom, izdigli su se Dinaridi na sjeveroistoku i Alpe na sjeveru. Procijenjene vrijednosti konvergentnog kretanja Jadranske mikroploče u odnosu na Euroazijsku ploču su u rasponu od 0,5 na sjeverozapadu do 4,5 mm/god na jugoistoku (slika 4).

Slika 4. Skica tektonike središnjeg područja Sredozemlja i brzine konvergentnih kretanja Afričke, Anatolijske i Jadranske mikroploče (označena horizontalnim linijama) prema Euroazijskoj ploči. Preuzeto iz Dasović i sur. (2020).

U Hrvatskom primorju najznačajnija je rasjedna zona Ilirska Bistrica – Rijeka – Vinodol – Senj (slika 5). Potresi na tom složenom sustavu uglavnom su uzrokovani reversnim rasjednima, pružanja sjeverozapad–jugoistok, sa žarištima potresa dubine do 20 km (Markušić i Herak, 1999; Ivančić i sur., 2006). U ovom području, gdje je konvergencija Jadranske mikroploče prema Euroaziji s proračunatim vrijednostima između 3 i 3,5 mm/god. (slika 4), režim tektonske napetosti pretežito je transpresijski, s P-osi pružanja S – J i SI – JZ. Ta se napetost većinom oslobađa po seizmogenim rasjedima s desnim pomakom po pružanju SZ – JI, lokalno i u kombinaciji s reversnim rasjedima dinaridskog, ali i okomitog pružanja.

Slika 5. Karta prikazuje epicentre potresa magnitude veće ili jednake 2,0 do 2015. godine prema Hrvatskom katalogu potresa. Crvene linije prikazuju rasjede. Rasjedni sustav Ilirska Bistrica – Vinodol – Senj prati obalu od Rijeke do Senja.

 

Kada, gdje i koliko jaki potresi su se dogodili u Hrvatskom primorju?

U epicentralnom području Hrvatskog primorja potresi su koncentrirani u relativno uskom, priobalnom pojasu koji se pruža otprilike od Ilirske Bistrice u Sloveniji do Senja u duljini oko 100 km (slika 6). Najjači potresi u epicentralnom području Hrvatskog primorja i Kvarnera zabilježeni su 1750. god. kod Bakra intenziteta u epicentru I0 = VII – VIII °MSK (Herak i sur., 2017), 1838. god. kod Rijeke i na Krku I0 = VII °MSK (Herak i sur., 2017), 1870. god. kod Klane I0 = VIII °MSK (Herak i sur., 2018), i 1916. god. u Vinodolu (I0 = VIII °MCS). Posljednji potres magnitude veće od 4.0 upravo na području Baške dogodio se 17. siječnja 2003. godine, a lokalna magnituda mu je bila 4.5.

Slika 6. Karta epicentara potresa čija je magnituda veća ili jednaka 4,0. Zvjezdicom je naznačen potres 16. veljače 2023. u 9:47 UTC (10:47 SEV). Veličina kružića i boja označavaju magnitudu potresa od 1850. godine, dok su kvadratićima označeni povijesni potresi prije 1850. godine. Izvor je Hrvatski katalog potresa Geofizičkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Potres kod Bakra 1750. godine

Godine 1750. dogodila se velika serija potresa u blizini Bakra. Najjači potres u tom nizu dogodio se 17. prosinca 1750. oko 16:30 UTC (17:30 SEV). Do listopada 1754. god. u tom se području osjetilo i čulo oko 3000 potresa i tutnjava (Kišpatić, 1891). Budući da se dogodilo nekoliko jakih potresa, nemoguće je razlučiti utjecaje pojedinih potresa na zgrade u pojedinim mjestima. Glavni potres napravio je mnogo štete u Rijeci, srušio  ili teško oštetio crkvu u Grobniku, a kapele sv. Bartola u Cerniku, sv. Marine u Majuru i sv. Jeronima postale su ruševine. U Bakru je porušena župna crkva sv. Andrije apostola. Šteta od potresa bilo je i u Grižanama, a u susjednom Belgradu je crkva Gospe Snježne bila teško oštećena (Kišpatić, 1891; Herak i sur., 2017). Grad Rijeka bio je teško oštećen tako da su mnogi stanovnici Rijeke morali stanovati u daščarama podignutim na obali mora. Maksimalni intenzitet potresa procjenjuje se na VIII °MSK (Medvedev-Sponheuer-Karnikove ljestvice). Procijenjena magnituda glavnog potresa je 5,7. Prema najnovijim istraživanjima podataka o tom potresu (Herak i sur., 2017) epicentar se nalazio u neposrednoj blizini Bakra.

Potresi kod Omišlja na Krku 1838. godine

Serija potresa na Krku u kolovozu 1838. godine započela je prethodnim, slabim potresom 9. kolovoza u 16:46 UTC (17:46 SEV).  U noći s 9. na 10. kolovoz osjetilo se nekoliko jačih potresa, a najjači među njima dogodio se u 01:45 UTC (2:45 SEV). Glavni potres dogodio se 10. kolovoza u 19:30 UTC (20:30 SEV). Maksimalni intenzitet tog potresa iznosio je VII °MSK u mjestima Omišalj, Dobrinj, Vrbnik, Bakar i Kraljevica. U Bakru i Kraljevici srušeno je nekoliko dimnjaka, u Bakru se srušio crkveni toranj i oštetio nekoliko obližnjih kuća. U Rijeci je oštećen kaštel, nekoliko kuća, katedrala, kućna su zvona zvonila, a brodovi su se sudarali u luci. Mnogo je kuća u Omišlju pretrpilo štetu od potresa, kao i crkva i zvonik. Katedrala u Krku je ispucala. U Vrbniku su popucali zidovi na kućama. Župnik I. Randić (Kišpatić, 1891) opisao je kako se potres osjetio na brodu koji je bio na moru i na temelju tog opisa Pasarić i sur. (2012) procijenili su da se dogodio tsunami intenziteta 2, odnosno 3 prema Sieberg-Ambraseys, odnosno Papadopoulos-Imamura ljestvici.

Potresi kod Klane 1870. godine

U području Klane godine 1870. dogodio se razoran potres, intenziteta u epicentru VIII°MSK ljestvice. U znanstvenoj literaturi taj je potres dobro opisan (Stur, 1871., Hoernes, 1878., Kišpatić, 1891.). Seizmička aktivnost je započela 28. veljače i trajala je sve do  8. srpnja 1870. Najjači potres se  dogodio 1. ožujka 1870. Tri minute prije devet sati navečer prema lokalnom vremenu. Iza tog potresa dogodila su se još dva vrlo jaka potresa, 10. i 11. svibnja. Oba su imala procijenjeni makroseizmički intenzitet VII °MSK. Od najjačeg (glavnog) potresa gotovo sve kuće u Klani su teško oštećene, ali sreća je da nije bilo poginulih. Valja znati da su te kuće bile tradicionalno građene (od nepovezanog kamena)  i neotporne na jake potrese. Poznato je da su najviše stradale kuće koje su se nalazile na mlađem aluviju (dolina potoka Ričine), dok su kuće sagrađene na stjenovitom tlu znatno manje bile oštećene. Puno manje razaranja bilo je u selima okolo Klane. Izvor rijeke Rječine zatrpan je za glavnog potresa pa se više ne nalazi ispod brda Podjavorje već ispod brda Kičeja. Klana je tako teško stradala da su nakon potresa stanovnici spavali u štalama, a kuhali u vrtovima. Štete od tog potresa nisu primijećene samo u Klani i neposrednoj okolici već i u Karlovcu i Ljubljani (pukotine u zidovima, padali predmeti). Mjesecima iza ovog potresa trajala je pojačana seizmička aktivnost oko Klane.

Vinodolski potres 1916. godine

Od početka instrumentalnog mjerenja na našem području, što počinje postavljanjem seizmografa godine 1906. u Zagrebu, najjači zabilježeni potres u okolici Kvarnera dogodio se 12. ožujka 1916. u 03:23 UTC (4:23 SEV) oko 10 km istočno od Novog Vinodolskog, lokalne magnitude 5,8. Budući da je intenzitet u epicentru bio VIII °MSC ljestvice, mnogo je bilo šteta u okolici, pa tako i u Grižanama gdje je prouzročio najveću štetu. U tom mjestu je oštećeno preko stotinu kuća od kojih je dvadesetak bilo u neupotrebljivom stanju. Iako manjeg razmjera, isti potres je prouzročio štete i u Triblju, Senju, Baškoj, Brinju, Fužinama, Liču, Vratima i Drežnici, dok se osjetio u Istri, Primorju, Karlovcu, Zagrebu i Sloveniji. Nakon njega, uslijedilo je mnogo slabijih naknadnih potresa, a najjači naknadni potres dogodio se 14. srpnja 1916. u 20:27 UTC (21:27 SEV), lokalne magnitude 5,4 s epicentrom 12 km sjeverozapadno od glavnog potresa u ožujku. Više o tom potresu pročitajte ovdje.

Potresi kod Dobrinja i Šila 1939. godine

Godine 1939. u mjesecu veljači dogodio se roj potresa na istočnom dijelu otoka Krka, između Dobrinja i Šila. U Dobrinju je bilo materijalnih šteta od ovih potresa. Dva najjača potresa magnitude 4,6 i 4,9 dogodila su se 5. veljače u 22:00 UTC (23:00 SEV) i 6. veljače u 07:23 UTC (8:23 SEV), a intenziteta u epicentru ocijenjen je s I0 = VI – VII °MSK ljestvice.

 

Potresna opasnost

Karta potresne opasnosti (seizmičkog hazarda) prikazuje koliko je određeno područje izloženo opasnosti od potresa, a opisuje se kao vjerojatnost premašivanja odabranog parametra u zadanom vremenskom razdoblju. Karta koja je na snazi u Hrvatskoj napravljena je 2011. godine i izračunali su je seizmolozi Geofizičkog odsjeka PMF-a u Zagrebu. Jedna od izračunatih karti potresne opasnosti (slika 7) prikazuje najveću horizontalnu akceleraciju tla PGA (engl. peak ground acceleration; vršno ubrzanje tla) koje će se premašiti s vjerojatnošću od 10 % u 50 godina (ili jednom u 475 godina). Svrha ovakvih procjena jest dati informaciju inženjerima, građevinarima i arhitektima, koju će uvažiti u projektiranju zgrada.

Područje gdje se danas (16. veljače 2023.) dogodio potres lokalne magnitude 4,8 nalazi se u području izražene potresne opasnosti na karti potresne opasnosti, a procijenjeno je da se može očekivati najveće ubrzanje tla između 0,22g i i 0,26g (g = 9,81 m/s2) jednom u bilo kojih 475 godina (ili s vjerojatnosti od 10 % u bilo kojih 50 godina). Treba napomenuti da su vrijednosti na karti dobivene za tzv. razinu osnovne stijene, pa zato ne uključuje utjecaj površinskih slojeva tala (npr. u dolinama riječni sedimenti) na amplifikaciju potresne trešnje koju valja procijeniti postupkom mikrozoniranja ili posebnim studijama prije projektiranja važnih objekata.

Slika 7. Karta potresne opasnosti za područje Hrvatske (povratno razdoblje 475 godina) na razini osnovne stijene (Herak i sur., 2011; Hrvatski zavod za norme, 2011). Karta u punoj rezoluciji, zajedno s kartom za povratno razdoblje od 95 godina, dostupna je na http://seizkarta.gfz.hr/hazmap/karta.php.

 

O predviđanju potresa

U medijima se pojavila vijest da je potres kod Baške bio predviđen. Opet moramo naglasiti da potrese nije moguće predvidjeti. Primjerice u posljednjih 24 h na Zemlji se dogodilo više od 15 potresa magnitude usporedive ili veće od današnjeg potresa kod Baške. 

Zasad sva istraživanja pokazuju da su potresi, a posebno veliki, snažni potresi, izuzetno složene pojave i vrlo teško predvidljivi zbog svoje kaotične prirode. Na samom kraju, nećemo puno postići s preciznim prognozama/predviđanjima potresa, ako snažnoj trešnji ne prilagodimo građevine, posebno u seizmički ugroženim područjima. Ako ih sagradimo tako da izdrže snažnu trešnju bez većih oštećenja, spasit ćemo živote i smanjiti ekonomski gubitak.

 

Literatura

Dasović, I., Herak, D., Herak, M., Latečki, H., Mustać, M., Tomljenović, B. (2020): O potresima u Hrvatskoj, Vijesti Hrvatskog geološkog društva 57 (1), 4–27. https://www.geologija.hr/wp-content/uploads/2021/10/Web-Vijesti-57-1.pdf

Herak, D., Sović, I., Cecić,I.,  Živčić, M., Dasović, I., Herak, M. (2017): Historical seismicity of the Rijeka region  (NW External Dinarides, Croatia) – Part I: Earthquakes of 1750, 1838 and 1904 in the Bakar epicentral area. Seismological Research Letters,  88 (3): 904–915.

Herak, M., Živčić, M., Sović, I., Cecić, I.,  Dasović, I., Stipčević, J., Herak, D.(2018): Historical seismicity of the Rijeka region (NW External Dinarides, Croatia) – Part II: The Klana earthquakes of 1870.  Seismological Research Letters,  89, 4; 1524-1536. 

Hoernes, A. (1906): Steiermark. Allgemeiner Bericht und Chronik der im Jahre 1904 in Österreich beobachten Erdbeben (V. Conrad). Nr. 1, Offiziele Publikation der k. k. Zentralanstalt für Meteorologie und Geodynamik, Wien, p. 19-20.

Kišpatić, M. (1891): Potresi u Hrvatskoj, Rad JAZU, knj. 13, 81-164.

Pasarić, M., Brizuela, B., Graziani, L., Maramai, A. i Orlić, M. (2012.): Historical tsunamis in the Adriatic Sea, Natural Hazards, 61 (2): 281-316.

Stur, D. (1871): Das Erdbeben von Klana im Jahre 1870, Jahrbuch des Kaiserlich-Königlichen Geologischen Reichsanstalt, XXI band, Vienna, Austria, 231–264.

 

Tekst su pripremili seizmolozi i geolozi Geofizičkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog Sveučilišta u Zagrebu: doc. dr. sc. Iva Dasović, dr. sc. Tena Belinić Topić, prof. dr. sc. Marijan Herak, Helena Latečki, Nina Matsuno, dr. sc. Marija Mustać Brčić, dr. sc. Marin Sečanj, doc. dr. sc. Josip Stipčević te prof. dr. sc. u mirovini Davorka Herak.

Prvi put objavljeno 16. veljače 2023. u 15:58. Posljednji put dopunjeno 17. veljače 2023. u 13:20.

Važna napomena! Molimo novinare da kad prenose tekst da prenose da su tekst pripremili seizmolozi i geolozi Geofizičkog odsjeka PMF-a, a ne samo Seizmološka služba. Većina autora ovog teksta su seizmolozi–znanstvenici koji su zaposlenici Geofizičkog zavoda Andrije Mohorovičića, a ne Seizmološke službe. I Seizmološka služba i Geofizički zavod dio su Geofizičkog odsjeka PMF-a. Također, molimo da ako prenose tekst u cjelini, da tako i jasno navedu te dodaju poveznicu na ovu mrežnu stranicu. Hvala na razumijevanju! (Napomena dodana 16. veljače 2023. u 18:04., a ažurirana 17. veljače 2023. u 13:20.)