Pristupačnost
17. travnja 2026.
Strukovne udruge
Davor Stanko (sa Sveučilišta u Zagrebu, Geotehnički fakultet), te Snježana Markušić i Tomislav Fiket s Geofizičkog odsjeka PMF-a objavili su znanstveni rad pod naslovom “Towards a ground motion model for Croatia” u međunarodnom znanstvenom časopisu Bulletin of Earthquake Engineering (JCR: Q1, SJR: Q1, IF: 4.2 za 2025.).
Nedavni potresi iz 2020. godine jasno su pokazali da je Hrvatskoj nedostajao sveobuhvatni, regionalno kalibrirani spektralni model gibanja tla (GMM). Budući da su podaci jakih gibanja za potrese velikih magnituda u našoj regiji i dalje prerijetki za razvoj isključivo empirijskog modela, razvijeno je novo rješenje – CRO-GMM. Ovaj model predstavlja značajan iskorak za inženjersku seizmologiju i potresno inženjerstvo u Hrvatskoj, a iza njega stoji opsežan rad i rigorozno numeričko modeliranje.
U radu je simulirano čak 69.120 scenarija potresa. Simulacije pokrivaju momentne magnitude od 4.5 do 7.1, udaljenosti od 1 do 160 km te dubine žarišta od 8 do 18 km, a u obzir su uzete i specifične tektonske varijacije – prijelaz Panonskog bazena prema Unutarnjim i Vanjskim Dinaridima, kao i Južni Dinaridi. Model je razvijen kombinacijom modeliranja točkastih i konačnih izvora, a kalibriran je pomoću regionalno specifičnih seizmoloških parametara, izvedenih ponajprije iz regionalnih zapisa slabih gibanja.
CRO-GMM je usporediv s etabliranim europskim i globalnim referentnim modelima, ali znatno preciznije obuhvaća naše lokalne seizmotektonske karakteristike. Usporedba sa stvarno zabilježenim jakim gibanjima, uz uvažavanje lokalnih uvjeta tla, za potrese u Stonu (1996., Mw6.0), Zagrebu (2020., Mw5.4), Petrinji (2020., Mw6.4) te nedavni potres kod Paklenice (2025., Mw4.8), pokazala je dobro slaganje unutar granica nesigurnosti.
U integraciji s nelinearnim modelom lokalne amplifikacije (Stanko i Markušić, 2024; https://doi.org/10.1016/j.soildyn.2024.108547), CRO-GMM se može koristiti kao alat za napredne analize i procjene seizmičkog hazarda te primjenu u potresnom inženjerstvu u Hrvatskoj.
Rad je sufinanciran u sklopu projekata CROSSNET (https://crossnet.potres.hr/), SIGMATOPCRO (https://sigmatopcro.wordpress.com/), CRONOS (https://projekt-cronos.hr/) te SeisRICHerCRO (https://seisrichercro.wordpress.com/project/). Cjeloviti rad u otvorenom je pristupu i dostupan na poveznici: https://doi.org/10.1007/s10518-026-02633-3
